Miša je napisao i dosta toga što nije sačuvano.

Krajem osamdesetih na školskom programu na Televiziji Beograd davala se serija “Ogledi iz stila”. Sastojala se od sedam ili osam epizoda. Teme su bile:

1. Kakva je razlika između govora sa stilom i govora bez stila
2. Homonimi i polisemija
3. Paronimi
4. Sinonimi
5. Antonimi
6. Dvosmislice
7. Šta sve obogaćuje jezik (žargon, arhaizmi, pozajmljenice…)

Glavnu mušku ulogu, tinejdžera Marka, nazvanog po mom bratu, igrao je Dubravko Jovanović, tada poznat po ulozi Matića u seriji “Sivi dom”. Glavnu žensku ulogu, tinejdžerku Anu, nazvanu po našoj sestri od strica, igrala je Vojka Ćordić (kasnije Vojka Čavajda). U epizodi o paronimima pojavio se lik nazvan Luka, jasno, po meni. Igrao ga je Zoran Cvijanović (takođe poznat kao Šojka, jedan od glavnih negativnih likova iz “Sivog doma”). Jezičkog mudraca Znajšu, koji mlade junake poučava o finesama govornog i pisanog jezika, igrao je Mladen Andrejević, tada popularan kao poštar Aca.

U pisanju serije smo kroz sugestije i primere učestvovali i ja, moja majka Marija i brat Marko.

Nažalost, od ove serije nemam sačuvano ništa: ni tekstove scenarija, ni snimke same serije. Toplo se nadam da i dalje postoje u arhivi RTS-a. Držim palčeve redakciji “Trezora” na čelu sa Mišinom koleginicom Bojanom Andrić i nadam se da će naći nešto od ove seriju.

Takođe, tokom prve polovine devedesetih smo ja i Miša zajedno pravili letke u svojoj režiji, u znak podrške demonstracijama tadašnje opozicije na čelu sa SPO. Štampali smo ih najpre na geštetneru, a zatim na jednom od prvih matričnih štampača, preko paralelnog porta sa Amige 500.

Navešću par stihova kojih se sećam, iz letka povodom demonstracija 9.6.1991.

Pozivamo ljude s bradama,
devetog juna, da rušimo Sadama.
Pozivamo ljude bez brada,
ljude bez brada, da padne Vlada.
Nismo uspeli devetog marta,
još je na vlasti Bonaparta.
Mi se ne bojimo njinih topova,
srušićemo crvenog lopova.
Mi se ne bojimo njinih blokada,
svud će se naša provući brada.
Bićemo društvo slobodnih građana
ima da padnu Šećerko i Slađana.

(ovo poslednje je naravno bila neumesna aluzija na Miloševićev dijabetes, zbog čega se izvinjavam svim dijabetičarima, ali ne i njemu)

Luka Stanisavljević